"NE, NISU VAM SLOMILI KRILA, SAMO JE STRAŠNA EPIZODA BILA" Otac ubijene devojčice tugu pretočio u stihove, pesmu posvetio stradalima u 2 masakra! (foto)
Lider SNS Miloš Vučevićdošao je u selo Dubona, gde je odao počast žrtvama masovnog ubistva Daliboru Todoroviću i bratu i sestri Milanu i Kristini Panić.
On je položio venac belih ruža, upalio sveće i pomolio se za pokoj duši nevino nastradalim mladim ljudima.
Sveštenici iz crkve u Duboni potom su održali opelo povodom trogodišnjice njihove smrti. Vučević je nakon pomena zagrlio roditelje žrtava i pružio im reči utehe.
Nedugo nakon lidera SNS-a, u Dubonu su pristigli i Dragan i Nina Kobiljski roditelji ubijene Eme, devojčice iz "Ribnikara". Podsetimo, masakr u OŠ "Vladislav Ribnikar" na Vračaru dogodio se dan ranije, 3. maja te 2023. godine, a neutešni roditelji su juče ispred škole, takođe, položili cveće u znak sećanja.
Pored njih, službenici iz opštine Mladenovac takođe su položili suzu i pomolili se, a prisutan je i predsednik Crvene Zvezde, Svetozar Mijailović, zatim potpredsednik Partizana, Predrag Mijatović. Inače, nakon održanog opela, organizovan je i Memorijalni turnir "Živite" u znak sećanja na ubijene mladiće iz okolnih sela kod Mladenovca koji su voleli fudbal i sport.
Mijailović je takođe odao počast žrtava i sve vreme bio uz porodice žrtava gde su od jutros zabeleženi potresni prizori na mestu gde su troje mladih ubijenih, nakon što je krvavi pir otpočeo u selu nedaleko od Dubone.
Nakon održanog opela u školskom dvorištu u Duboni, gde je Uroš Blažić 4. maja ubio brata i sestru, Milana i Krsitinu Panić, kao i njihovog druga Dalibora Todorovića, ožališćene porodice i svi oni koji su došli da im pruže podršku i utehu, položili su vence i upalili sveće i kod spomenika Ravni Gaj u susednom selu Malo Orašje. Kobne večeri, pomnahitali Blažić je kod tog spomenika pucao na okupljenu omladinu, koja se tu družila.
U Malom Orašju ubijeni su Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Petar Mitrović, Marko Mitrović, Nikola Milić i Aleksandar Milovanović.
Kod spomenika u Malom Orašju, venac je položio i Miloš Vučević, kao i roditelji ubijene dece iz "Ribnikara". Pored Dragana i Nine Kobiljski, u Malom Orašju su i otac i majka ubijene Angeline Aćimović.
Članovi porodica ubijenih mladih ljudi nosili su majice sa njihovim likovima, kao i porukama koje lome srca.
- Znaj da nisi ostao sam jer je deo mene otišao sa tobom onog dana kad te je Bog dočekao u svojoj kući. Do nekog drugog života, moje jedino - piše na jednoj od majica.
- Svaki znak koji nam sa neba šalješ za nas je ruka anđela koja nas čuva u najtežim trenucima. Volimo te - druga je poruka.
Na dan godišnjice prisutni su i predstavnici Fudbalskog saveza Srbije, Branko Radujko i Nikola Lazetić, kao i glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Smederevu, Ivan Konatar.
Počast nevinim žrtava odali su i službenici policijske stanice Mladenovac. Položili su venac sa posvetom u bojama srpske zastave i poklonili se pred spomenikom. Inače, ubijeni Milan Panić bio je mladi policajac.
"Tri godine tuge i patnje"
Kod spomenika u Ravnom Gaju, prisutnima se obratio sveštenik.
- Danas smo se sabrali ovde, na ovom mestu, nakon tri godine od stradanja naše dece. Šta reći a ne zaplakati? Tri godine tuge i patnje. Molimo našeg svevišnjeg Gospoda da primi našu decu u carstvo božije. Zahvaljujem se svima što ste došli, ta empatija koju gajimo prema deci. Patrijarh Pavle je rekao: "Budimo ljudi, dušu i osećanja smo dobili od Gospoda". To roditeljima verujem znači, a i nama da podelimo tugu i bol sa njima - rekao je sveštenik tokom opela.
Na komemorativnom skupu u Malom Orašju govorio je i Anđelko Aćimović, otac devojčice ubijene u OŠ "Vladislav Ribnikar".
- Zahvaljujem se svima koji doprinose da se ne zaborave naša deca, da sećanje nikada ne izbledi, da solidarnost i dobročinstvo prevladaju sve ono što je loše i da razlog da postanemo dobri ljudi činimo tako da uvek počinjemo od samog sebe - rekao je Aćimović.
On je pročitao i pesmu koju je napisao za nastradale, naglašavajući da je svoju tugu pretočio u stihove, te da je pesma nedavno napisana i da govori upravo o nedostatku pesme, igre, ljubavi i dobrote naših anđela.
- Igrajte, anđeli naši. Igrajte, anđeli naši, treba nam ko kap vode u čaši. Igra da prestane, ne sme. Željni smo, igre vaše i pesme. Igrajte, znam da imate snage. Najdraže pesme i igre, vama drage. Pozornica je, nebo čisto. Za nas, voljeni, više ništa nije isto. Ne brinite, videćemo vas mi. Publika čeka vašu svetlost u svoj ovoj tami. Ne brinite što smo daleko i ovde daleko, gleda vas neko. Treba nam, ko lek za dušu. Praznik za oči, zaigraj anđele moj, visoko skoči. U oku suza, cedi se čista. Čekam da vaša mladost čarobno zablista. Ne, nisu vam slomili krila. Samo je strašna epizoda bila. Znali nisu, da anđeli su večni. Dok drugi plaču, vi živite srećni. Svaki vaš pokret, sa iskrom u oku, i vaša mladost u plesnom skoku, pomera uređen nebeski svod. Publika hvata, zvezda pada. Uhvatih zvezdu, zatvorih oči, poznadoh tebe, srce mi skoči. Kroz moje vene, tvoj miris toči. Kako će tek biti, kada moja duša, na nebo kroči? - izrecitovao je Anđelko Aćimović u Malom Orašju.
Govor je održao i prijatelj ubijenih, a njegove reči svima su naterale suze na oči.
- U kutiji pod ormarom još stanuje nešto požutelih slika: mladost, osmesi, prošli vek, i jedan akvarel poznatog lika. Mrve hrabrosti često skupim, kad poslednja linija odbrane padne, kartu za bioskop prošlosti kupim i njeno oko u moje stane. Ponovo tramvaj kruži oko Slavije, nad gradom oblaci dremaju, duž malih koraka plave se kiše spremaju. Na uglu kod pozorišta stojim, otkucajem srca sate brojim, dok čekam da dođe odmanježa. Iznajmljena soba u dnu dvorišta, jedan krevet, i posteri lica iz novina: nama više od toga nije trebalo ništa, dobro možda koja kap belog vina - rekao je, pa nastavio:
- Al' neko je nemaran sve srušio, na lošem mestu preseko špil, rasparao život pa pogrešno ušio, neko je rđav sklopio dil. I kad u laž potonem sav, samo govorim: i ovo će proći, kad-tad će proći. Ali ne prolazi, niti će ikada proći, sećanje na naše prijatelje, braću, decu našu. Dani će prolaziti, mi ćemo stariti, ali oni će ostati večito mladi - drhtavim glasov govorio je mladić, dok su se na video-bimu iza njega smenjivale fotografije ubijenih, nasmejanih, lepih, dobrih...
Njihov prijatelj je za kraj izgovorio imena žrtava - Petar Mitrović, Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Aleksandar Milovanović, Marko Mitrović, Nikola Milić, Dalibor Todorović, Kristina i Milan Panić.
- Oni su bili ono što on nikada neće biti. Živite! - zaključio je.
Na komemorativnom skupu govorila je i gradonačelnica Smedereva, a nakon toga počela je fudbalska utakmica.